Teniski lakat, vozačko koljeno

Boli me koljeno. Od pada. Ne od poniznosti, nego od visokog letenja. Doslovno.

Skočila sam pokušavajući dokazati sebi da mogu ponoviti sliku iz Mostara od prije 7-8 godina. I uspjela. Skočiti. Ali ne i dočekati se.

I sad kad vozim prvo izlazim na to koljeno van. A to boli. Pa sam zaključila da trebam postati suvozač. Životni. Da malo odmorim koljeno.

Sve je u znaku nogu. Frendica istukla noge padovima na plesu. Ona se bar odlučila za dobru svrhu istući noge. Želi plesati i krenula je. Ona s hrpom klinki. To su moje prijateljice. Ludo hrabre.

Nadalje, odradila sam prvi sat rolanja ove godine. Jedva prolazno. Noge su mi olovne. Ali naučit ću ja rolati. Ići ći kasno navečer sama vježbati. Nema drugog načina nego taj bolni.

Jer noge nas usporavaju, ali i pokreću. Pa idem pokrenuti svoje.

 

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s